Adaptacija na vrtić tema je koja mnogim roditeljima odzvanja cijelog ljeta – i to ljeta koje je trebalo biti bezbrižno i opušteno. Što nas sve čeka kad dođe trenutak rastanka? Kome će biti teže, djeci ili nama? I što možemo učiniti da sve prođe što lakše?

Barbara Ljubas, mag.paed.soc., na portalu Virtuoz.hr piše da su ti prvi koraci puni emocija, ali i prilika za jačanje odnosa s djetetom.

Prvi dani u vrtiću: Kako izgledaju?

Nakon mjeseci zajedničkog provođenja vremena, odjednom se moramo odvojiti. Oblačimo najljepše odjevne kombinacije, kupujemo nove tenisice i ruksake, a knedla u grlu raste dok tražimo parking pred vrtićem.

Adaptacija ide postupno, traje od tjedan do dva, ovisno o djetetu i vrtiću. Prvi dan dijete provodi pola sata uz roditelja, a svakim danom vrijeme bez roditelja se produžuje. Oko tjedan dana kasnije, dijete je spremno i za spavanje u vrtiću.

Stručnjaci navode tri vrste adaptacije:

• Laka adaptacija traje deset dana do dva tjedna uz poneku suzu, ali brzo prihvaćanje novog okruženja.
  
• Srednje teška adaptacija traje do mjesec dana i uključuje izazove sa spavanjem i hranjenjem.
  
• Teška adaptacija traje nekoliko mjeseci, a događa se uglavnom nakon duljih izbivanja zbog bolesti.
  

Srećom, većina djece prolazi kroz laku adaptaciju.

Ne prilagođava se samo dijete – nego i roditelj

Barbara Ljubas naglašava da adaptaciju ne prolazi samo dijete. I roditelji se prilagođavaju. Dok nam se srce steže pri svakom rastanku, odgojiteljice su već iskusne u pružanju podrške. Znaju kako umiriti djecu, pomoći oko jela i tješenja suznih očiju.

U stvarnosti, dijete koje urla, gladno je i žedno, češće postoji u našoj mašti nego u stvarnosti. Istraživanja s hrvatskim roditeljima pokazala su da su reakcije djece, koje roditelji doživljavaju stresnima, zapravo očekivane.

Primjerice, djeca se teško odvajaju i kod kuće – kad idemo u drugu sobu ili u trgovinu. Odbijaju ručak čak i kad im ga sami pripremimo. Slično ponašanje u vrtiću nije ništa neuobičajeno.

Suze nisu razlog za brigu

Važno je znati da pojedine suze pri rastanku nisu znak nevolje, već dokaz zdrave privrženosti. Stručnjaci navode da su blagi izazovi tijekom adaptacije normalni i čak poželjni – pokazuju da dijete ima čvrstu povezanost s roditeljima.

Naravno, ako su reakcije izrazito teške, dulje traju ili ometaju svakodnevno funkcioniranje, dobro je potražiti savjet stručnjaka.

Kako olakšati adaptaciju?

Da bi proces bio lakši, Barbara Ljubas savjetuje sljedeće korake:

• Razgovarajmo o vrtiću mjesecima unaprijed.
  
• Čitajmo slikovnice i slušajmo priče o odlasku u vrtić.
  
• Prošećimo pokraj vrtića, upoznajmo zgradu i igralište.
  
• Dopustimo djetetu da izabere novi ruksak ili bočicu za vodu.
  
• Bez uljepšavanja objasnimo da ćemo se odvojiti na nekoliko sati.
  
• Redovno komunicirajmo s odgojiteljima.
  
• Rastanke učinimo kratkima – pusa, zagrljaj i “vidimo se popodne”.

Adaptacija na vrtić izazovna je, ali prirodna etapa odrastanja. Uz strpljenje, podršku i otvorenu komunikaciju, djeca vrlo brzo usvajaju novu rutinu – a roditelji ponosno promatraju njihov rast i samostalnost.